Povijesnim tragovima

Povijesni kontekst

Pisani tragovi otkrivaju da su Đurmanec i okolna mjesta pripadali župi Item ecclesia sancti Petri de Conoba. U okolici su u 14. stoljeću postojale sljedeće župe: župa Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pregradi i crkve: sv. Emerik u Kostelu, sv. Nikola u Krapini, crkva Presvetog Trojstva u Radoboju , crkva u Trakošćanu...Prema tadašnjoj teritorijalnoj podjeli Konoba je pripadala varaždinskoj županiji, a patronat nad crkvom, kao i nad posjedima imala je obitelj Keglević. Konoba je sve do 1912. godine bio službeni naziv za mjesto Petrovsko.

Postojanje sakralnog objekta na ovom području Đurmanca nije povezano sa sadašnjim sjedištem župe, već nam pisani tragovi iz župne kronike župe sv. Katarine u Krapini otkrivaju postojanje crkve sv. Martina u Maclju koju su Turci tijekom svojoh povoda uništili. Od tog vremena stanovnici Đurmanca u svojoj blizini nisu imali ni jednu crkvu. Crkve su bile udaljene 2 do 3 sata hoda (Petrovsko, Cvetlin, Pregrada, Kostel), pa puno vjernika odlazi na svetu misu u franjevačku crkvu u Krapini.

Želja za izgradnjom crkve

Godine 1848. veliki sudac August grof Oršić odredio je lokaciju za crkvu i župni dvor u Đurmancu, ali je prerano umro, pa je taj pokušao ostao neostvaren.

Godine 1873. općinski načelnik općine Đurmanec Stjepan Antolić od Županije varaždinske isposlovao je da se iste godine počne s gradnjom župne crkve i dvora i da se upravljanje preda franjevcima u Krapini, no to nije ostvareno.

Odluka kojom se osniva župa u Đurmancu koju je potpisao nadbiskup dr. Alojzije Stepinac.

"Selo bez crkve nije selo. To je zaselak što pripada selu, u kojem se uz školu, općinsko poglavarstvo, možda i željezničku stanicu bijeli na povišem mjestu ako ne crkva, a ono crkvica. Ona je ne samo jedan od najljepših građevnih objekata u selu, već je ona nužno dobro žitelja u čijoj se sredini ili blizini nalazi. Njezino nas milozvuko zvono već u predzorje budi na novi dan, ono nam u podne najavljuje počinak, a večerom na svršetak danjega posla, a uvijek opominjuća na tihu molitvu Bogu, s kojim nam je posao započeti i dovršiti. Njezino nas zvono podsjeća na opasnost elementarnih nepogoda, ono prikuplja vjernike nedjeljom i blagdanom u crkvu, iza čega se prigodice održavaju sastanci odraslih, koji će se dogovoriti i poraditi za dobro općine - svoje župe. Njezino zvono naviješta smrt župljana, ono se s njime u ime cijele župe oprašta zauvijek.

Potreba crkve u Đurmancu osjećala se već sredinom prošlog stoljeća (19. stoljeća), no na žalost po pričanju starih niti je bilo prilika niti ljudi, koji bi htjeli da porade na ostvarenju ove potrebe. Tek godine 1937. započeo se ozbiljnije na osnutku crkve u ovome mjestu. Inicijativa je potekla iz mjesne škole. Složio se u njoj, prigodom jedna roditeljska sastanka odbor, za gradnju crkve sa dvojakom zadaćom. Prvo da se uguši u narodu ona luda predrasuda o čekanju na neka bolja vremena, u materijalnom pogledu, kojih niti je bilo, niti ih može biti ikada među ovim u pretežnom dijelu vječno siromašnom narodu, a drugo da iz toga započne samom gradnjom..." - rukom pisani zapis pronađen u franjevačkoj crkvi u Krapini.

Početak izgradnje župne crkve u Đurmancu

U spomenici škole Gjurmanec tadašnji ravnatelj, Zlatko Peček napisao je: "Sve od otvaranja pruge Krapina - Rogatec u godini 1930. nije Đurmanec doživio toliko slavlje koliko 8. rujna 1940. - na Malu Gospu. Ovoga dana posvećen je temeljni kamen buduće crkve sv. Jurja po zagrebačkom biskupu preuzvišenom gosp. dr. Josipu Lachu. ..Godine 1937. na poticaj domaćih učitelja Peček Zlatka i Baršić Dragutina izabran je odbor za gradnju crkve. Po održanoj skupštini 3. listopada iste godine (1937.) započelo se sakupljanjem prinosa među mještanima i pismenim molbama diljem domovine Hrvatske. Već samim jutrom dana Male Gospe godine 1940. skupljala se svjetina bliže i daljnje okolice u Đurmancu, koji je bio toga dana naročito iskićen zelenilom i slavolucina. Već nekoliko dana prije toga užurbano se pripremalo za ovaj dan. Činila se priprema na gradilištu, u školi i svuda oko tih objekata. Pred kipom sjedećeg Isusa do gostione Vuzem prikupilo se mnogo svijeta. Tu se očekuje pred ukusno izrađenim slavolukom, sa natpisom: `Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.`, dolazak biskupa i njegove pratnje. I nadošao je čas dolaska. Pred mnoštvo naroda stupio je načelnik općine Mijo Vešligaj, pozdravio biskupa, a nakon kratka pozdrava izrekla je od strane školske djece učenica Sonja Pezdir pozdravni govor. Iza toga svrstalo se u povorku, koja je uveličala procesiju sa glazbom iz Petrovskog, pa onda iz Jesenja. U povorci je sudjelovala i glazba iz Krapine.

Ovoj zgodi prisustvovalo je do 30 osoba. Osim biskupa, uz njegovu pratnju, koju je sačinjavalo svećenstvo, bilo je zastupano i domaće iz okolice: Petrovskog, Krapina i Jesenja, a od svjetovnjaka g. Gustav pl. Deutsch maceljski sa suprugom gđom Marijom, pokroviteljicom crkve, zatim arhitekt gosp. Stjepan Podhorski, liječnik dr. Edo Krušlin sa suprugom, Josip Cesarec, domaći sin - vlasnik kina iz Varaždina, te mnogi drugi..."

Godine 1940. započelo je kopanje temelja prema nacrtu arhitekta Stjepana Podhorskog u Zagrebu. Nacrt je složen u starohrvatskom stilu, te bi crkva po svojoj ljepoti u građevini nadmašivala sve crkve u bližoj i daljnjoj okolini. Sama gradnja povjerena je domaćem poduzetniku Fasutinu Puljko, a posao oko nadziranja gradnje i vođenja računa o uplatama i isplatama povjereno je domaćem učitelju škole Dragutinu Baršiću, jednom od najaktivnijih članova odbora za gradnju crkve uz Josipa Pelina člana odbora iz Đurmanca. Crkva se podiže u centru Đurmanca na lijepoj i lako pristupačnoj uzvisini, na zemljištu darovanom po gđi. Štefaniji Flegar, supruzi ljekarnika u Banja Luci i gđi. Viktoriji Šoštarić, supruzi inženjera kotarskog agronoma u Sisku, obje rođene Mikša u Đurmancu.

CRKVA JE IZGRAĐENA

OSNOVANA JE ŽUPA ĐURMANEC

IZGRADNJA ŽUPNOG DVORA

Put do izgradnje župne kuće nije protekao bez teškoća. Među prvim zadacima bilo je osiguranje zemljišta za izgradnju. Skupština Općine Krapina odugovlačila je s izdavanjem odobrenja, jer navodno zemljištem na kojem se željelo graditi župni dvor, prolazi vodovod. Bilo je mišljenja da bi gradnja narušila pogled na crkvu, pa do ucjenjivanja s visokim cijenama zemljišta.

Konačno je za tu namjenu kupljeno zemljište od Dragutina i Antuna Grofelnika. Građevinska dozvola dobivena je 18. srpnja, a s izgradnjom se počelo 13. kolovoza 1967. godine - piše u Kronici župe.

Uslijedili su zemljani radovi - iskop temelja. Tom su se prilikom, kako je ostalo zapisano u Kronici, posebno istakli Josip Vešligaj i Martin Posilović čiji je sin Stjepan kasnije preuzeo na sebe izvođenje zidarskih poslova. Godine 1968. župni je dvor stavljen pod krov.

U kolovozu su zidari doborovoljci, ožbukali najnužnije prostorije te ih i okrečili. Električar iz Hromca, Josip Antolić, besplatno je uveo struju. Kupljen je i najnužniji namještaj. Kronika župe Đurmanec bilježi da je useljenje bilo 14. prosinca 1968. godine.

PASTORALNI RAD

Godine 1969., dana 30. srpnja u župi je slavljen sakrament svete potvrde. Bilo je ukupno 170 krizmanika. Biskup Franjo Kuharić "firmao je i poslije podne, jer je bio radni dan, pa dvadesetak kumova nije bilo slobodno prije podne." Naime, u ono vrijeme, za takvo nešto, u poduzeću tražiti slobodan dan nije baš bilo uputno.

Koliko je bilo problema s vjeronaukom, pogotovo na terenu, govori primjer iz Donjeg Maclja, gdje se željelo sagraditi bar nekakvu kapelicu u blizini škole. U Kronici za 1972. godinu piše: "Od kapele u Maclju blizu škole još uvijek ništa. Desetak puta urgirao sam i preko vjernika koji poznaju te šefove za ceste u Zaboku - i samo obećanja. Doći ćemo, doći ćemo! Tako mi i dalje držimo vjeronauk u Gornjem Maclju pod vrbama blizu kapele."

Osamdesetih godina vjeronauk se održavao svake godine u čemu je, uz odaziv bilo dosta poteškoća i oko smještaja djece. To se stanje poboljšalo nakon 29. ožujka 1985. godine kada je, nakon podužeg čekanje, iz Pitomače stiglo 15 školskih klupa i 30 stolica za vjeronaučnu dvoranu.

Lijep događaj zapaža se 1996. godine. "Prva nedjelja u mjesecu svibnju - prva pričest. Djeca se pripremaju u sklopu škole, a i dodatnim vjeronaukom u crkvi. U sobotu je ispovijed roditelja prvopričesnika i djece. Odaziv je zadovoljavajući. Gospodin Edo Belošević sašio je 52 provopričesničke haljine tako da su sada sva djeca jednako obučena. Ostale haljine posuđujemo od župe Klanjec. Prvu pričest i ove godine organiziramo pred crkvom, vrijeme je ugodno. Pričesnika ima 68."

Godine 2006. održan je susret HKM - Hrvatskih katoličkih muževa. "Uputili smo pismeni poziv muževima, očevima, koji će biti članovi ovog Društva kako bismo ih ohrabrili na putu vjere, a svojim dosadašnjim živitom pokazuju da mogu pripadati ovom katoličkom društvu. Odazvalo se oko 120 muškaraca i bili su oduševljeni idejom i zadaćom koju bi ovo Društvo imalo u životu župe."

U župi je vrlo aktivno Župno pastoralno vijeće (ŽPV) i Župno ekonomsko vijeće (ŽEV) koje zajedno sa župnikom na svojim sjednicama razgovaraju i traže nove putove kako bi život župe i svih vjernika bili što bolji i kvalitetniji.

PROMJENE

Nakon šestogodišnjeg rada iz župe odlazi njezin dotadašnji upravitelj o. Rafael Šolić koji se uz pastoralni rad posebno zalagao na izgradnji župnog dvora. Na njegovo mjesto došao je o. Paulin Kos iz Klanjca, a za kapelana o. Remigije Mlinarić iz Virovitice.

U kolovozu 1973. godine odlazi o. Remigije Mlinarić, a na njegovo mjesto dolazi o. Berislav Đurić iz Karlovca. Za kapelana dolazi o. Lucije Jagec.

Iz zapisanog u Kronici župe za 1975. godinu izdvaja se: "Na kapitularnom Kongresu HRvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, od 22. do 25. srpnja, nastale su promjene za ovu župu. Dosadašnji upravitelj župe o. Berislav Đurić, zbog zdravstvenih razloga, razriješen je dužnosti, a za novog upravitelja župe određen je o. Lucije Jagec dosadašnji kapelan. Kapelanom je imenovan o. Bruno Breški, dosadašnji župnik u Cerniku. Primopredaja ja izvršena 11. kolovoza."

"Nakon sedmogodišnjeg boravka u župi Đurmanec 13. rujna 1981. godine dosadašnji upravitelj župe o. Lucije Jagec oprostio se za vrijeme župne svete mise od vjernika." Za novog upravitelja župe imenovan je o. Marijan Opitz, dosadašnji kapelan u Čakovcu, a za kapelana o. Velimir Tomašković koji je s istovjetne službe došao iz Našica.

Nakon devetogodišnjeg upravljanja župom o. Marijan Opitz premješten je u Slavonsku Požegu, a u Đurmanec dolazi. o. Stjepan Jambrošić, kapelan iz Klanjca.

Godine 1999. dužnosti je razriješen dosadašnji upravitelj župe fra. Stjepan Jambrošić (odlazi u Klanjec), a za novog upravitelja imenovan je fra. Drago Brglez, dotadašnji kapelan u Našicama.

Nakon 12 godina upravljanja župom, fra Drago Brglez odlazi, a za novog župnika 2011. godine dolazi gvardijan iz Varaždina fra Vlado Mustač.

U kolovozu 2024. godine fra Vlado Mustač i franjevci nakon šezdeset i jedne godine upravljanja ovom župom, napuštaju župu. Za novog upravitelja župe dolazi dijecezanski svećenik vlč. Alen Vrbek koji je do tada upravljao župama Rozga i Kraljevec na Sutli.

Mladu misu služio je u Đurmancu 21. srpnja 1974. godine o. Ignacije Pavić iz Lukovčaka.

Dana 11. srpnja 1976. godine mladu misu slavio je o. Alojzije Vešligaj.

Dana 15. srpnja 1979. godine mladu misu slavio je o. Čedomir Vešligaj.

DALJNJI RADOVI NA CRKVI

U Kronici župe piše: "Dovršenje tornja crkve koji je bio do polovice sagrađen bila je želja svih župljana, no nije se prije mogla ostvariti. Tek sada, kada smo pojačali temelje moguće je dalje graditi. Dana 29. srpnja 1976. godine počelo je postavljanje željeznih skela za nadohgradnju tornja."

Nakon što je pristiglo više ponuda za izvođenje radova, oni su povjereni Karlu Gmajniću (iako je procjena bila da njihova vrijednost iznosi 19, on je pristao te radove izvesti za 15 milijuna dinara). Radilo se po 12 sati na dan, tako da su radovi dobro napredovali. Drvo za konstrukciju darovali su vjernici iz Gornjeg Maclja. Krovnu konstrukciju izveo je Franjo Pasariček iz Hromca, a limarske radove Ivan Vlahinja iz Krapine. Prozore na tornju i žaluzine napravio je Stjepan Vešligaj iz Hromca.

Godina 1979. donijela je nove radove na crkvi: "Poslije Uskrsa dali smo se na posao. Betoniramo u crkvi novi oltar, ambon i stalak za svetohranište. Sve je to po nacrtu o. Budimira. Mramor (za popločenje poda crkve) još ne stiže iako nam je obećano." Mramor je ipak stigao i njegovo polaganje završeno je 16. lipnja, a taj su posao odradili majstori iz Posušja. Uslijedila je nabava svega potrebnoga za uvođenje trofazne struje u crkvu - taj je posao odradio Josip Antolić. U poslu, kako je zapisano, oko stolarije u velikoj je mjeri pomogao stolar Josip Petek iz Krapine.

Nakon Uskrsa 1980. godine u crkvi se ponovno postavljaju skele - radi dovršenja svetišta. Ugrađuju se dva polukružna prozora. Stakla ugrađuje domaći majstor Zvonko Vrhovski.

U svetištu se na zid pričvršćuje okvir za novu sliku sv. Jurja. Zaobljena je i njezina je veličina 260x475 cm. Kapelan o. Budimir počinje slikati. Slika je dovršena uoči blagdana župe 1981. godine. "26. travnja je naše proštenje, jer ga uvijek prenosimo u nedjelju. Kod župske mise propovijeda o. Marijan Kovačević. Koncelebraciju vodi o. Benjamin Balaško iz Varaždina, koji je ovdje bio prvi župnik. Nakon svete mise on blagoslivlja novu sliku. sv. Jurja. Slika se svima veoma dopala iako sv. Juraj ne jaše na konju. Crkva je dobila na svojoj ljepoti i punije je, hvala kapelanu ocu Budimiru na tom djelu."

Godine 1983. razmišlja se o nabavci električnih zvona. O tom je bilo govora na sastanku Župskog vijeća održanog početkom veljače. U raspravi se spominju predviđanja obima građevinskih radova koji bi se mogli ostvariti tijekom godine. Razgovaralo se i o zvonima. Dogovoreno je da svako domaćinstvo doprinese s po 500 dinara. Vodila se briga i o uređenju dotrajalih dijelova u crkvi. U sakristiji je razbijen stari pod (ispucani beton) i postavljena nova betonska deka, a zatim položen kamen isto kao i u crkvi. Dana 15. ožujka postavljena su električna zvona.

Uz pastoralne aktivnosti, tijekom 1984. godine u Kronici župe su zapisani radovi na župnoj kući. Na drugom katu prezidana je privremena vjeronaučna dvorana čime je dobiven novi stan za župnika. Dana 29. ožujka započeli su radovi na fasadi župne kuće, a završeni su 19. travnja.

Za ugodnije sudjelovanje na misnom slavlju zimi, u župnu crkvu uvedeno je centralno grijanje. Kako bi grijanje bilo funkcionalnije, Alojz Krsnik iz Hlevnice, u jesen te godine, izolirao je sve cijevi, "a materijal i posao nije ništa računao."

"Došlo je vrijeme da se razmišlja i o okolišu. Početkom ožujka 1989. godine započeli su radovi na postavljanju ograde oko crkve i župne kuće. Na taj način zaokružen je teren koji će se moći kultivirati. Do sad je to bila ničija zemlja. Uglavnom parkiralište za neispravne automobile. Radovi su potrajali do Josipova."

Domovinski rat je u tijeku, župa nastoji djelovati. "U školu se uvodi vjeronauk koji se uklapa u redovnu nastavu. Polnoćka je i u ovo ratno vrijeme održana u ponoć. Manje je ljudi prisutno, jer je mnogo mladih muževa na ratištu. Uvodi se Hrvatski dinar te se stvaraju veliki redovi na poštama radi promjene novca."

Godine 1996. nastavljaju se radovi. Potrebno je nabaviti 400 kg bakra za krovište nad sakristijom. "Završavaju radovi na prekrivanju crkve... Opet je gosp. Karlo Gmajnić posudio skelu - besplatno. Na istovjetan način dopremu je izvršio prijevoznik Janžek."

Župa se sve više približavala obilježavanju svoje 40. obljetnice, pa je to bio i povod za značajnije zahvate na uređenju crkve, koji su učinjeni tijekom ožujka 2001. Tako su "stolari Belošević napravili za balkone i svetišta 27 novih klupa...Sada u crkvi imamo 220 sjedećih mjesta, jer ima oko 110 metara klupa. Vrijednost radova je 100.000,00 kuna."

Dogradnja pretprostora na ulazu u župnu crkvu počela je 15. listopada, a završena je 11. studenoga 2001. godine, a to je učinjeno radi zaštite od direktnog ulaska hladnoće u crkvu. Tijekom 2003. godine, uz ostale aktivnosti, spominjemo (25. svibnja) blagoslov sagrađene spilje s kipom Gospe Lurdske, dar đurmanečke obitelji Hrček.

U dijelu Kronike župe koji se odnosi na 2003. godinu zapisano je: "Nova godina - pred nama je sveta godina u kojoj želimo dostojno proslaviti 40. obljetnicu župe sv. Jurja. Uz Božju pomoć i dobrotu naših vjernika vjerujemo u svoj duhovni i materijalni napredak..

Za ovu proslavu želimo dovršiti obnovu župne crkve i urediti njezin okoliš. Ruše se stara stabla suhih krošnji. Gradi se potporni zid, navozi i poravnava zemljište ispred crkve, sadi ukrasno bilje, oplemenjuje se okoliš... U srpnju su u crkvi, na dva prozora uz svetište postavljeni vitraji: Isusovo uskrsnuće i Marijino uznesenje, umjetnička djela akademskog slikara Ivice Šiška iz Zagreba. S istim umjetnikom dogovorena je izrada vitraja na sjevernom i južnom zidu."

Proslava 40 obljetnice osnutka župe

"Uz trodnevnu duhovnu obnovu približio se dan proslave. Prošlo je 40 godina, 6. listopada 1963. godine, otkako je počela samostalno djelovati novonastala župa sv. Jurja u Đurmancu. Zato su ovdje pozvani svi živući svećenici koji su ovdje djelovali. Pozvani su i domaći svećenici i časne sestre koji su ovdje rođeni. Također smo pozvali mnoge ugledne goste i svećenike iz susjedstva koji su povezani s ovom župom. Jubilarna 40. obljetnica Župe sv. Jurja - Đurmanec proslavljena je u nedjelju, 5. listopada 20023. godine. Svečanu misu zahvalnicu predvodio je msgr. Vlado Košić, pomoćni biskup zagrebački; uslijedila je dodjela zahvalnica obiteljima i donatorima te vjerničko druženje uz prigodan domjenak i pjesmu."

Gradnja pastoralnog centra

Važno je spomenuti rujan 2004. godine, kada je iskopom temelja počela izgradnja Pastoralnog centra. Prilikom blagoslova koji je označio završetak radova - 18. rujna 2005. godine, župnik fra Drago naglasio je kako ga je u gradnji poticala i vodila želja da djeca dobiju adekvatan prostor za rad, ali i igru.